Cvekla je jedna od onih namirnica koje ljudi ili mnogo vole ili ih izbjegavaju zbog njenog posebnog, zemljastog ukusa. Ipak, kada se pogleda šta sve sadrži, jasno je zašto je mnogi zovu crvenim blagom iz bašte. Može se jesti kuvana, pečena, rendana u salati, ukiseljena, cijeđena kao sok ili dodata u razna domaća jela.
Prva velika prednost cvekle je to što sadrži dosta korisnih hranljivih materija, a nema mnogo kalorija. U njoj se nalaze vlakna, folati, kalijum, mangan, gvožđe i prirodni biljni pigmenti koji joj daju prepoznatljivu crvenu boju. Upravo ta boja nije samo lijepa na tanjiru, već dolazi od biljnih spojeva koji se često povezuju sa antioksidativnim djelovanjem.
Cvekla je posebno poznata po prirodnim nitratima. Kada ih unesemo kroz hranu, tijelo ih može pretvoriti u jedinjenja koja pomažu opuštanju krvnih sudova. Zbog toga se cvekla često spominje kao namirnica koja može podržati zdrav krvni pritisak i cirkulaciju. To ne znači da cvekla zamjenjuje lijekove ili terapiju, ali može biti koristan dio ishrane bogate povrćem.
Još jedna dobra strana cvekle je to što može prijati varenju. Vlakna iz cvekle pomažu normalnom radu crijeva, doprinose osjećaju sitosti i podržavaju redovnu stolicu. Ako se često jede teška, masna i suva hrana, salata od cvekle može biti jednostavan način da se obrok učini lakšim i korisnijim.
Cvekla se često preporučuje i osobama koje žele više prirodne energije iz hrane. Nije čudo što je sportisti ponekad koriste u obliku soka prije fizičke aktivnosti. Nitrati iz cvekle mogu pomoći boljoj iskorištenosti kiseonika tokom napora, ali efekat nije isti kod svakoga. Za običnog čovjeka, cvekla je najprije zdravo povrće koje može obogatiti svakodnevni jelovnik.
Zbog folata, cvekla je korisna i kao dio ishrane koja podržava stvaranje i obnavljanje ćelija. Folati su posebno važni u periodima rasta i razvoja, ali i za normalne procese u organizmu odraslih. Ipak, trudnice i osobe sa posebnim zdravstvenim stanjima uvijek treba da prate savjete svog ljekara o ishrani.
Mnogi se iznenade kada poslije cvekle primijete crvenkastu mokraću ili stolicu. To se kod nekih ljudi može desiti zbog pigmenata iz cvekle i ne mora odmah značiti nešto opasno. Ipak, ako niste sigurni da je promjena boje od cvekle, ako se ponavlja ili je praćena bolom, slabošću ili drugim simptomima, bolje je javiti se ljekaru.
Sa cveklom ipak ne treba pretjerivati. Osobe koje imaju sklonost ka kamenu u bubregu, posebno oksalatnim kamenčićima, treba da budu umjerene, jer cvekla sadrži oksalate. Takođe, sok od cvekle može biti jak za stomak ako se pije u velikoj količini, pa je bolje početi sa manjom čašom ili ga kombinovati sa šargarepom, jabukom ili limunom.
Najbolje je jesti cveklu kao dio raznovrsne ishrane. Kuvana cvekla sa malo maslinovog ulja, sirćeta i bijelog luka može biti odlična salata uz ručak. Pečena cvekla ima blaži i slađi ukus, dok rendana svježa cvekla daje jači, svježiji ukus. Ukiseljena cvekla je praktična, ali treba paziti na količinu soli i šećera u pripremi.
Prije pripreme cveklu treba dobro oprati, jer raste u zemlji i na kori može zadržati prljavštinu. Ako je kuvate, možete je kuvati cijelu sa korom, pa je oguliti kada omekša. Tako zadržava više boje i ukusa. Ako je jedete sirovu, ogulite je i narendajte, a zatim kombinujte sa limunom, jabukom ili šargarepom.
Zaključak je jednostavan: cvekla je dobra jer donosi vlakna, folate, minerale, prirodne nitrate i snažne biljne pigmente. Može podržati varenje, sitost, cirkulaciju i bolji kvalitet obroka. Nije čudesan lijek, ali jeste vrijedna namirnica koju s razlogom zovu crvenim blagom iz bašte. Najbolja je kada se jede umjereno, redovno i kao dio šarenog tanjira punog povrća.
