Kada biljka počne da vene ili izgleda umorno, prva stvar koju većina ljudi uradi jeste da uzme kantu ili crijevo i doda još vode. Na prvi pogled to djeluje potpuno logično. Biljka izgleda loše, pa joj treba više vlage.
Međutim, naši stari su znali da previše vode može biti jednako loše kao i premalo.
Jedan iskusni baštovan iz mog kraja uvijek je govorio da biljke ne stradaju samo od žeđi. Često stradaju i od pretjerane brige. Mnogi ljudi zalivaju svaki dan, čak i kada zemlja još uvijek ima dovoljno vlage.
Problem je u tome što korijen biljke, osim vode, treba i vazduh. Kada je zemlja stalno mokra, prostor između čestica zemlje puni se vodom i korijen teže dolazi do kiseonika. Tada biljka počinje da slabi iako dobija mnogo vode.
Iskusni baštovani zato nikada nisu zalivali po rasporedu. Prvo bi provjerili zemlju. Ako je nekoliko centimetara ispod površine još uvijek vlažna, zalivanje bi sačekalo.
Još jedna greška jeste često i površinsko zalivanje. Kada se dodaje mala količina vode svaki dan, korijen ostaje blizu površine. Takve biljke mnogo teže podnose ljetne vrućine jer nemaju razvijen dubok korijen.
Mnogo bolje rezultate daje rjeđe, ali obilnije zalivanje. Voda tada prodire dublje, a korijen raste u potrazi za vlagom. Biljka postaje snažnija i otpornija.
Naši stari su posebnu pažnju obraćali i vremenu zalivanja. Tokom najjačeg sunca veliki dio vode brzo ispari. Zato su najčešće zalivali rano ujutro ili predveče kada je zemlja hladnija.
Takođe su pazili da ne kvase nepotrebno lišće. Vlažni listovi tokom toplih dana mogu pogodovati razvoju određenih bolesti, posebno kod povrća poput paradajza, paprike i krastavaca.
Najljepše bašte nisu nastajale zato što su ljudi stalno dodavali više vode.
Nastajale su zato što su znali kada biljci voda zaista treba.
🌱 Ponekad je najveća pomoć biljci upravo to da je ne zalijemo prerano. 💧🌿☀️
