Naručila je samo dva metra drva jer nije imala para za više – a kada je kamion istovario deset, shvatila je da to nije greška.

Baka Milena je tih dana brojala svaku marku. Zima je stiskala, penzija mala, a peć je tražila svoje. Sjedeći za starim kuhinjskim stolom, sa olovkom i izgužvanim papirom, pokušavala je da izračuna kako da pregura hladne mjesece bez dugova i bez moljakanja.

Kada je nazvala pilanu, glas joj je bio tih i stidljiv. Tražila je samo dva metra drva – minimum koji su imali u ponudi. Nije pitala za popust, nije se žalila, samo je željela da joj peć gori makar tokom najhladnijih noći.

Ujutro je, međutim, pred njenu kapiju stigao veliki kamion. Ne mali koji je očekivala. Radnici su bez mnogo riječi počeli da istovaraju drva, a gomila je rasla iz minute u minutu. Baka Milena je stajala po strani, stežući rub marame, sa knedlom u grlu. Znala je da to ne može platiti.

U suzama je prišla vozaču i zamolila ga da zaustavi istovar, uvjeravajući ga da je sigurno došlo do greške. Pružila mu je sav novac koji je imala, objašnjavajući da nema ni marke više. Tada je vozač spustio ruku, odgurnuo pare nazad i rekao tiho:

„Bako, ovo nije greška. Ovo je dug.“

Zbunila se. Gledala je u njegovo lice, pokušavajući da ga prepozna. A onda joj je ispričao kako je kao dječak često prolazio pored njene kuće – gladan, promrzao i sam. Kako mu je ona znala dati parče hljeba, jabuku ili bombonu. Kako mu je jednom, kad je plakao, gurnula nekoliko kovanica u džep i rekla:
„Uzmi, sinko. Nek’ se nađe.“

„Možda se vi toga ne sjećate,“ rekao je, „ali ja sam zahvaljujući vama naučio šta znači biti čovjek.“

Drva su ostala, kamion je otišao, a u dvorištu je zavladala tišina kakvu baka Milena odavno nije osjetila. Gomila ispred kuće nije joj donosila samo toplinu za zimu, već i sjećanja na dobrotu koja se daje bez pitanja i bez očekivanja.

Dok je još stajala zamišljena, kapija je iznenada škrinula. Ispred nje se pojavio njen sin, s kojim godinama nije govorila. Nije je pitao kako je, niti da li joj je hladno. Pogled mu je odmah pao na drva.

„Lijepa količina“, rekao je hladno, kao da govori o nečemu što mu pripada.

Baka Milena je osjetila stezanje u grudima, shvativši da njegov dolazak nema veze sa brigom ni pomirenjem.

Uskoro očekujte nastavak.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *