Paradajz je jedna od najčešćih namirnica na našem stolu, ali mnogi se zbune kada na plodu vide zelene dijelove. Nekad je paradajz crven, ali pri vrhu ostane tvrd i zelenkast. Nekad je cijeli plod još nezreo. A nekad ljudi slučajno pojedu dio peteljke ili listić koji je ostao zalijepljen za paradajz. Zbog toga se često postavlja pitanje: da li je opasno jesti paradajz sa zelenim dijelovima?
Odgovor zavisi od toga o kakvom se zelenom dijelu radi. Ako je riječ o malom zelenkastom dijelu na samom plodu, posebno oko peteljke, to obično nije razlog za paniku. Taj dio može biti tvrđi, kiseliji i manje ukusan, pa ga je najbolje odrezati, ali mala količina najčešće neće izazvati ozbiljan problem kod zdrave odrasle osobe.
Ipak, zeleni i nezreli paradajz sadrži više prirodnih biljnih jedinjenja koja se zovu glikoalkaloidi, posebno tomatin. Ona su dio prirodne zaštite biljke. Kako paradajz sazrijeva i postaje crven, količina tih jedinjenja se smanjuje. Naučni pregled o glikoalkaloidima paradajza navodi da se tomatin nalazi u nezrelim plodovima i da se smanjuje tokom sazrijevanja.
Zbog toga nije dobra ideja jesti velike količine potpuno zelenog, gorkog i nezrelog paradajza, posebno sirovog. Ako se pojede mnogo takvih plodova, kod osjetljivih osoba mogu se javiti mučnina, bol u stomaku, povraćanje, proliv, malaksalost ili pospanost. Poljoprivredna savjetodavna služba Ask Extension navodi da zeleni, nezreli paradajz sadrži tomatin i solanin, te da nije mudro jesti zelene paradajze u velikim količinama.
Posebno treba razlikovati zeleni plod od zelenih dijelova biljke. Listovi, stabljika i peteljka paradajza nisu namijenjeni za jelo. U njima može biti više ovih zaštitnih jedinjenja nego u zrelom plodu. Ako na paradajzu ostane peteljka, jednostavno je skinite i nemojte je jesti. Ako pravite salatu, sok, sos ili kuvano jelo, koristite zrele plodove, a zelene biljne dijelove bacite.
Šta je sa zelenim paradajzom koji se koristi za turšiju ili prženje? Takav paradajz se u mnogim kuhinjama jede, ali obično u manjim količinama i kao dio obroka, ne u velikim količinama svaki dan. Ako vam zeleni paradajz smeta, izaziva težinu u stomaku ili ima izrazito gorak ukus, bolje ga je izbjegavati. Gorčina je često znak da plod nije prijatan za jelo.
Kod djece, trudnica, starijih ljudi i osoba sa osjetljivim stomakom bolje je biti oprezniji. Njima je sigurnije davati zreo, crven paradajz, dobro opran i očišćen od peteljke. Djeca često pojedu hranu brzo i ne obraćaju pažnju na tvrde dijelove, pa je najbolje paradajz prethodno očistiti i isjeći.
Ako ste slučajno pojeli mali zeleni dio paradajza, najvjerovatnije nema razloga za strah. Popijte vode i nastavite normalno. Ljekaru se treba javiti ako se nakon veće količine zelenog paradajza ili dijelova biljke pojave jači bolovi u stomaku, uporno povraćanje, proliv, vrtoglavica, izražena slabost ili neobična pospanost.
Zaključak je jednostavan: zreo paradajz je siguran za jelo, ali zelene peteljke, listove i stabljike ne treba jesti. Mali zeleni dio na plodu obično nije opasan, ali ga je bolje odrezati jer je tvrd, kiseo i manje prijatan. Potpuno zeleni paradajz jedite umjereno, a ako je gorak ili vam smeta stomaku, preskočite ga.




