U tom trenutku nastala je potpuna tišina. Majka je problijedjela, a komšije su se pogledale u čudu. Nisam mogla vjerovati da je moja desetogodišnja kćerka skupila hrabrost da izgovori ono što sam ja mjesecima prećutkivala. „O čemu ti pričaš, dijete?“ upitala je baka, pokušavajući da sakrije nervozu. „Pa, bako, prošle sedmice si došla …
…a ona stoji nasred dnevne sobe, drži u rukama veliku bijelu kovertu i gleda me kao da je upravo vidjela duha. „Izvinite, majstore, mogu li nešto da vas pitam?“, rekla je neobično ozbiljnim glasom. „Naravno, izvolite“, odgovorio sam, misleći da možda nešto nije u redu s popravkom. Prišla mi je bliže, zagledala …
Te riječi su me pogodile pravo u srce. Stajao sam pred svojom kućom, okružen porodicom i komšijama, a žena koju sam želio dočekati kao rođenu majku ponižavala me pred svima. Moja supruga Milica odmah je ustala i prišla majci. „Mama, dosta je! Ovo je moj muž, čovjek kojeg volim. Ako ga ne možeš …
Uzela sam telefon iz kćerkinih drhtavih ruku. Na ekranu je bio video snimak naše dnevne sobe. U prvi mah nisam razumjela šta gledam. „Dušo, kada si ovo snimila?“, upitala sam je. „Sinoć, mama. Kad si otišla na posao. Sakrila sam telefon iza knjiga jer sam htjela da ti pokažem šta se dešava.“ …
Otvorila sam Sarinu poruku i pročitala: „Molim vas, nemojte misliti da sam se predomislila. Haljina mi je veoma važna, ali dogodilo se nešto neočekivano. Mogu li vas zamoliti da je sačuvate još nekoliko dana?“ Odgovorila sam joj da nema problema i da ću je čuvati koliko god bude trebalo. Prošlo je sedam …
Muž je stajao nepomično, blijed kao krpa. Gledao je čas u mene, čas u radnika, kao da ne može da vjeruje šta je upravo čuo. „Šta si rekao?“, upitao ga je drhtavim glasom. Radnik se samo nasmijao i ponovio: „Dobro si čuo. Ja sam bio s njom prije tebe!“ Osjetila sam …
U tom trenutku osjetila sam kako mi se krv ledi u žilama. Pogledala sam muža, a on je samo spustio pogled i nervozno počeo da miješa kafu. „Kako to mislite, dolazi svakog četvrtka?“, upitala sam konobara. „Pa, gospodin je naš redovan gost već skoro dvije godine. Uvijek sjedi za istim stolom, obično oko …
Tri mjeseca kasnije, jednog kišnog popodneva, neko je pokucao na vrata mog stana. Kada sam otvorila, ugledala sam svoju dvanaestogodišnju kćerku. Stajala je uplakana, držeći u rukama malu torbu. „Mama, moram ti nešto priznati“, rekla je drhtavim glasom. Zagrlila sam je i uvela unutra. Sjela je na kauč i počela da plače. …
Kad ulazi… visok, zgodan muškarac, širokih ramena, s osmijehom od uha do uha. „Dobar dan, ja sam Vanja. Vi ste zakazali isti tretman kao vaš muž?“ Gledam ga zbunjeno i jedva izgovaram: „Čekajte, vi ste Vanja?“ On se nasmije i kaže: „Da, a zašto pitate?“ Objasnim mu kako sam prije dva …
Kada sam otvorila kovertu, ugledala sam nekoliko novčanica, štednu knjižicu i jedan mali papir na kojem je mojom svekrvinom rukom bilo napisano moje ime. Zbunjeno sam je pogledala, a ona mi je tiho rekla: „Kćeri moja, otkako si došla u ovu kuću, gledam koliko se trudiš da svima ugodiš. Znam da nemaš posao …










